“Živa biblioteka” nije obična polica s knjigama. Umjesto štampanih stranica, učenici/e upoznaju prave ljude – “knjige” koje dijele svoja životna iskustva, razbijaju stereotipe i pozivaju na dijalog.

U školama širom Bosne i Hercegovine, pet aktivista/ica koji predstavljaju različite manjinske grupe postali su ove žive knjige, susrećući se sa 437 učenika iz 16 zajednica, odgovarajući na njihova pitanja i otvarajući teme i razgovore koji se inače možda nikada ne bi desili.

Za Vladimira Andrleta, motivacija da učestvuje u Živoj biblioteci dolazi iz duboke želje za promjenom. „Motiv da budem na ovim Živim bibliotekama dolazi upravo iz toga, jer imam želju da se ovo društvo mijenja, da se paradigma društva mijenja, da se smanjuju podjele,“ rekao je.

Prisjeća se jednog dječaka koji ga je pitao kada se "autovao" kao Jevrej. Za Vladimira je taj trenutak predstavljao novo saznanje: "Oni u suštini nisu imali priliku da upoznaju Jevreja i ne doživljavaju Jevreje kao narod koji postoji u Bosni i Hercegovini. Ne mislim to u lošem smislu, nego jednostavno nisu imali priliku da ih upoznaju.“

Iskustvo Amre Ahmetović, koja je učenicima/ama govorila kao Romkinja, pokazalo je kako stereotipi oblikuju percepciju. „Taj razgovor je uvijek završavao na način: ‘pa ti ne izgledaš kao Romkinja, nikad ne bih rekla da si Romkinja, ne govoriš kao Romkinja’,“ objasnila je. Za nju je upravo razbijanje tih predrasuda, licem u lice, bila suština toga da bude živa knjiga.

Sa druge “police” ove ljudske biblioteke, Alma Mujanović podijelila je svoju priču kao osoba koja se zalaže za prava osoba s invaliditetom. „Ovaj projekat je izuzetno važan jer podiže svijest o različitostima, o važnosti znakovnog jezika, o važnosti načina komunikacije prema osobama s oštećenjem sluha ili uopšte prema osobama s invaliditetom,“ kazala je, naglašavajući da sama komunikacija može biti most ka inkluziji.

Za Đulisu Otuzbir, mladu evropsku ambasadoricu, Živa biblioteka je značila oblikovanje perspektiva u pravom trenutku života. „Mislim da je važno podizati svijest kod mladih ljudi u ovom uzrastu jer je to period kada formiraju svoje ličnosti i izlaze u svijet. Meni je jako važno da, ako smo promijenili mišljenje makar jednog mladog čovjeka danas, onda je ova radionica ili aktivnost bila uspješna.“

Zajedno, ove žive knjige listale su stranice empatije u svakom razgovoru. Otvoreno i direktno dijeleći svoja iskustva, pomogle su učenicima i učenicama da sagledaju širu sliku, iza stereotipa, i da prepoznaju različitosti koje su već dio njihovih zajednica.

Inicijativa je dio šireg programa Evropske unije i Vijeća Evrope “Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku”, kroz projekat „Ka ravnopravnoj, inkluzivnoj i tolerantnoj Bosni i Hercegovini“ i projekat Vijeća Evrope „Borba protiv diskriminacije, mržnje i rasizma u Bosni i Hercegovini.“