Širom Bosne i Hercegovine, osobe koje djeluju u vjerskim zajednicama, obrazovanju i civilnom društvu dolaze iz različitih sredina, tradicija i životnih puteva. Ipak, kada govore o društvima koja žele graditi, njihove riječi odražavaju zajedničke vrijednosti: odgovornost, dostojanstvo i potrebu da se aktivno suprotstavimo mržnji, umjesto da se samo nadamo da će ona nestati. Prije svega, govore o nečemu što je istovremeno jednostavno i zahtjevno- svakodnevnom nastojanju da se drugi tretiraju s poštovanjem, posebno onda kada to nije lako.

Njihova iskustva pokazuju da međureligijski dijalog nije samo ideja ili politika. On se živi kroz svakodnevne postupke- saradnju umjesto sumnje, obrazovanje umjesto predrasuda i svjestan izbor da se na neprijateljstvo odgovori humanošću.

Prepoznavanje dužnosti i potencijala

Za Danila i Pavlu, vjerske zajednice nose i potencijal i odgovornost u oblikovanju dijaloga. Danilo Pavlović, iguman Manastira Žitomislić, objašnjava da vjerske zajednice trebaju težiti promoviranju mira, pomirenja i jedinstva, uz priznavanje zločina iz prošlosti i osiguravanje povratka svakodnevnog života normalnim odnosima. Pavla iz manastira u Trebinju dodaje da je njihov manastir uključen u dijalog još od 1998. godine te da njihova pozitivna iskustva pokazuju da su razlike u vjerovanju razlog za poštovanje, a ne za mržnju.

Snaga riječi

Jezik je važan. Dragan Nedić, pastor u Evanđeoskoj crkvi na Koševom Brdu, naglašava da riječi mogu nanijeti štetu društvu u cjelini. Osvrćući se na stih srpskog pjesnika Branka Miljkovića – „Ubi me prejaka riječ“ – ističe da vjerski službenici trebaju biti primjer istinskog suživota, prepoznajući sve ljude kao jednako stvorene na Božiju sliku.

Dijalog u praksi

U Zenici je međureligijski dijalog pomogao u smanjenju tenzija. Kenan Hodžić, mirovni aktivista, naglašava da dijalog treba biti odgovor na Božiji poziv da živimo zajedno bez obzira na vjeru ili porijeklo. Katolički svećenik Marko Maleš ističe da je saradnja kroz Međureligijsko vijeće značajno smanjila napade na vjerske objekte. Naglašava i važnost prenošenja dijaloga izvan institucija u svakodnevni život, uz uklanjanje politike iz tog procesa.

Sumedin ef. Koblica, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice u Zenici, ističe multireligijski i multietnički karakter grada. Ukazuje na to da je multikulturalni suživot bogatstvo, vidljivo u blizini crkava, sinagoge i džamije u Zenici. Davor Topić, župnik župe sv. Josipa u Zenici, podsjeća na riječi pape Franje tokom njegove posjete Sarajevu, ističući da govor mržnje umanjuje dostojanstvo koje Bog daje svakoj osobi.

Promjena narativa

Muhamed Jusić, direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu Islamske zajednice u BiH, osvrće se na historiju: iako su najmračniji trenuci čovječanstva dobro poznati, postoje i svijetli primjeri saradnje i brige za druge. Kroz Međureligijsko vijeće, Islamska zajednica sarađuje s jevrejskom, katoličkom i pravoslavnom zajednicom kako bi istaknula to zajedničko naslijeđe. Igor Bencion Kožemjakin, hazan Jevrejske zajednice u Sarajevu, ukazuje na porast antisemitizma, islamofobije i ksenofobije u BiH, naglašavajući važnost saradnje vjerskih zajednica s civilnim društvom i međunarodnim partnerima u suprotstavljanju tim pojavama.

Odgovornost u komunikaciji

Svakodnevna komunikacija nosi težinu. Pavle Miljović, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, poziva na smiren, pristojan i argumentiran govor, kako online tako i offline, čak i kada su rasprave konfliktne. Alica Arnaut, dekanesa Univerziteta u Zenici, dodaje da vjerske i akademske zajednice trebaju educirati građanke i građane da preuzmu odgovornost za svoje riječi u svim javnim prostorima.

Branislav Rajković, pravoslavni svećenik u Trebinju, naglašava da je lijek protiv govora mržnje ljubav- ponekad institucionalna, ponekad neformalna- ali već prisutna u društvu. Slušanjem i prepoznavanjem te ljubavi, moguće joj je dati glas uz glas koji širi mržnju.

Uključivanje mladih

Obrazovanje je jedan od najsnažnijih alata za prevenciju predrasuda. Milja Tupanjanin, vjeroučiteljica pravoslavne vjeronauke u Trebinju, mlade vidi kao zahtjevne, ali i otvorene za učenje. Iva Klarić, franjevačka školska sestra, uči mlade da bez straha upoznaju druge, slijedeći Isusovu zapovijed ljubavi. Elvedina Kazazić, nastavnica islamske vjeronauke u Mostaru, potiče djecu da posjećuju različite vjerske objekte kako bi razvijali razumijevanje. Rahela Džidić iz Jevrejske zajednice u Sarajevu naglašava jednakost vrijednosti među abrahamskim religijama i važnost prenošenja tih lekcija budućim generacijama.

Inicijativa i ljudsko dostojanstvo

Ponekad dijalog počinje jednostavnom inicijativom. Šejla Mujić Kevrić iz Medžlisa Islamske zajednice u Livnu i Blanka Jeličić, časna sestra milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Livnu, opisuju svoju zajedničku motivaciju da pomažu svima, bez obzira na vjeru ili porijeklo. Za njih je zajedništvo utemeljeno na ljudskom dostojanstvu i djelovanju iz dobrote srca ključ za suzbijanje mržnje i tame.

Posmatrana zajedno, ova iskustva pokazuju da dijalog rijetko nastaje kroz velike geste. On se gradi kroz male, dosljedne izbore- izbor poštovanja umjesto predrasuda, razgovora umjesto tišine i empatije umjesto podjela.

Njihova poruka je jasna: mržnja ne nestaje sama od sebe. Njoj se mora aktivno suprotstaviti. A ponekad je najsnažniji odgovor onaj najljudskiji: zaustaviti mržnju i dijeliti ljubav.

Ova aktivnost je realizirana u okviru projekta „Ka jednakopravnoj, inkluzivnoj i tolerantnoj Bosni i Hercegovini“, dijela zajedničkog programa Evropske unije i Vijeća Evrope Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku, uz podršku srodnih projekata Vijeća Evrope finansiranih kroz dobrovoljne doprinose.