„Najvažnije saznanje za mene bilo je to da problemi životne sredine nisu „neutralni“, već da mnogo jače pogađaju određene grupe ljudi.“

Ovo zapažanje, koje je podelio Vasilije Keranović iz Panela mladih savetnika Zaštitnika građana nakon rada sa učenicima na istraživanju Saveta Evrope, oslikava jednu od ključnih poruka novog Posebnog izveštaja o mladima i ekološkim pravima. Ovaj izveštaj, koji je predstavljen u Beogradu u decembru, ukazuje na to da mladi u Srbiji sve više razumeju degradaciju životne sredine kao pitanje koje je usko povezano sa nejednakošću, diskriminacijom i pristupom pravima.

„Shvatio sam da zagađenje, loši uslovi života i klimatske promene najčešće najteže osećaju oni koji već imaju manje mogućnosti da se zaštite ili da utiču na odluke. Takođe bitna činjenica je ta što dosta odraslih i pre svega školovanih ljudi su spremni da preduzmu nešto po tom pitanju.“

Istraživanje je sprovedeno među 1.044 učenika/ca osnovnih i srednjih škola širom Srbije. Rezultati pokazuju da više od polovine ispitanika/ca smatra da degradacija životne sredine najviše pogađa ranjive grupe, dodatno ih gurajući na margine društva. Učenici/e su najčešće kao najizloženije prepoznali decu, osobe koje žive u siromaštvu, pripadnik/ce nacionalnih manjina, starije osobe i osobe sa invaliditetom. Istovremeno, gotovo svaki treći ispitanik/ca nije bio u stanju da identifikuje koje su grupe najviše ugrožene, što ukazuje na nedostatke u pristupu informacijama i nivou svesti.

Ovi nalazi u velikoj meri odražavaju razgovore koje je Vasilije vodio sa učenicima/ama tokom sprovođenja istraživanja. „Reakcije su bile različite. Učenicima je bilo drago zato što su anketu radili preko svojih telefona i što su pitanja bila jednostavna i prilagođena njihovom fontu reči ali su na to gledali kao nešto neobavezno i samo kao aktivnost da se oduzme od časa.“

Na samom početku, takav stav je često bio povezan sa nepoverenjem da njihovo mišljenje može dovesti do promena.

„Da, u početku su učenici bili nezainteresovani i smatrali su da njihovo mišljenje neće ništa promeniti. Objasnio sam im da mi nismo samo budućnost Republike Srbije već i sadašnjost, i da promene počinju od malih stvari kao što je popunjavanje ovakvih anketa ili recikliranje plastičnih flaša od soka.“

Kako su se učenici/e više uključivali u temu, mnogi su brzo prepoznali vezu između štete po životnu sredinu i društvenih nejednakosti. Za Vasilija, ovo razumevanje je ključno za razvijanje osećaja odgovornosti i solidarnosti među mladima.

„Važno je da mladi razumeju ove nejednakosti jer to razvija osećaj solidarnosti i odgovornosti prema drugima. Ako shvatimo da problemi životne sredine nisu isti za sve mnogo lakše ćemo se zalagati za pravedna rešenje koja će doneti benefite ,naročito ranjivim grupama. Mislim da ovo pokazuje koliko su današnje generacije napredovale i da smo spremni da zapravo uradimo nešto konkretno za dobrobit naše države.“

Prema njegovom mišljenju, rezultati istraživanja ukazuju i na širu promenu među mlađim generacijama, koje su sve spremnije da se aktivno uključe u rešavanje društvenih izazova.

Govoreći o budućnosti, Vasilije smatra da donosioci odluka moraju jasnije prepoznati ulogu mladih u procesima odlučivanja.

„Voleo bih da donosioci odluka shvate da mladi nisu pasivni posmatrači, već da imaju jasne stavove i spremnost da se uključe. Borba protiv diskriminacije i socijalnih nejednakosti igra ključnu ulogu u našem društvu naročito kod mladih, Srbija mora da ide u korak sa svetom i da se potrudi da svaki vid omaložavanja neke ranjive grupe budu strogo sankcionisano. Borba za očuvanje životne sredina takođe je ključan stepenik u razvoju i poboljšanju Republike Srbije. Ako se odluke donose bez uključivanja mladih i bez razumevanja kako one utiču na najranjivije, onda ta rešenja neće biti dugoročna ni pravedna.“

Ova inicijativa je sprovodena u okviru zajedničkog programa Evropske unije i Saveta Evrope Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku, u partnerstvu sa Zaštitnikom građana, Panelom mladih savetnika i organizacijama civilnog društva, čime se osigurava da uvidi mladih direktno doprinesu preporukama i budućim procesima donošenja odluka.

In a lower secondary school in Kuşadası, a quiet classroom filled with coloured papers and soft conversation marked a meaningful moment for a mother and her young daughter. They were taking part in an activity under the ‘Pilot Project on Digital Citizenship Education in Türkiye’, which supports schools and families in helping children understand the digital world not only as a place of information and entertainment, but also as a space that requires empathy, responsibility, and awareness.

For the mother, the workshop became more than a school event, it became a moment of connection. “Our children are growing up in the digital world but we didn’t,” she said. “We try to guide them, but we don’t always know how. This workshop gave me confidence. It helped us understand each other better.”

The project encourages learning through shared activities rather than lectures. Parents and children sit side by side, discussing online habits, emotions, and digital experiences.

During one of these activities, the children were invited to share something they had created. Her daughter stood up to read a poem she had written herself. “I always thought she was shy,” the mother reflected. “But her voice was steady and strong. I saw something I hadn’t noticed before. This workshop didn’t only teach her, it taught me something about her.”

Her daughter described the day with a bright smile: “The activity was fun. We played, we learned, and I understood what digital citizenship means. I’m glad it was organised.”

By involving families directly, the project strengthens communication at home and reinforces that digital guidance is not about restriction, but partnership. It helps parents feel supported, children feel understood, and schools become shared spaces of learning rather than separate worlds.

As part of the pilot phase, activities took place in 14 schools across 7 provinces, reaching school communities of around 8,718 students and 592 teachers. Through the workshops, approximately 793 students, 400 parents, and 35 teachers were directly engaged. Each visit created meaningful moments of shared reflection and understanding among children, parents, and teachers.

In Kuşadası, this shared moment between a mother and her daughter captured exactly that: learning together, understanding together, growing together.

The action “Digital Citizenship Education in Türkiye” is part of the European Union and Council of Europe joint programme “Horizontal Facility for the Western Balkans and Türkiye”.