U mirnom selu Turija, blizu Kučeva, osnovna škola „Veljko Dugošević“ odavno nije samo mesto za učenje. Iz učionica, pored školskog zvona, čuju se glasovi učenika i učenica koji razmenjuju ideje i zajedno donose odluke. Demokratija se ovde ne uči samo iz knjiga već se živi svakog dana. Vremenom, ova mala seoska škola postala je primer kako se vrednosti zajedništva i uvažavanja mogu negovati i prenositi iz jedne školske generacije u drugu.
Za direktorku Sofiu Milenković, ova promena je bila duboko transformativna. Kako objašnjava, fokus na ljudsko dostojanstvo, rešavanje sukoba i razvoj odgovornosti ostavio je „dubok i trajan trag“ u školi. Sukobi se više ne prepuštaju da eskaliraju, već učenici/e razgovaraju, slušaju različita mišljenja i dolaze do kompromisa.
„Postigli smo da učenici nisu samo pasivni posmatrači, već aktivni učesnici u kreiranju školskog života,“ kaže ona, naglašavajući da takvo angažovanje jača samopouzdanje i veze sa lokalnom zajednicom. „Verujem da je to najvredniji doprinos koji dajemo našem društvu,“ dodaje Milenković.
Podrška zajednice je sve vreme prisutna. Sanela Ankić, članica Opštinskog veća zadužena za obrazovanje, opisuje školu Veljko Dugošević kao „prepoznat primer“ za druge. Prema njenim rečima, škola neguje savremeni pristup nastavi, ohrabruje uključivanje roditelja, i posvećena je vaspitanju dece koja „poštuju različitosti, uvažavaju tuđe mišljenje i teže boljoj budućnosti.“ Opština, kaže ona, „zdušno podržava“ rad škole jer će „jednog dana ta ista deca preuzeti lokalne rukovodeće funkcije i, nadamo se, ispraviti greške iz prošlosti.“
U učionici, nastavnici/e su demokratske veštine utkali u svaki predmet. Tako, na primer, nastavnik matematike Nebojša Ilić koristi grupni rad i projekte iz stvarnog života kako bi podstakao odgovornost i timski duh. Kada dođe do neslaganja, učenici/e se usmeravaju ka razgovoru i kompromisu. Greške su prilika za zajedničko rešavanje problema, a ne za okrivljavanje drugog. „Ovakav način rada čini ih zrelijima, odgovornijima i empatičnijima,“ kaže on.
Promena se vidi i kod kuće. Prema rečima Biljane Šojanović, čije je starije dete odraslo uz ovaj program, od samog početka škola ima važnu ulogu u oblikovanju zajednice koja neguje međusobno poštovanje, ravnopravnost i uvažavanje različitosti. „Ono što mi se posebno dopada kod ‘Veljka Dugoševića’ jeste što se ovde ne radi samo o sticanju znanja- škola je i mesto gde se deca uče da budu empatična, tolerantna i svesna sveta oko sebe.“ Te vrednosti, dodaje ona, nisu samo teorija sa časa, već svakodnevna praksa u načinu na koji deca komuniciraju, rešavaju nesuglasice i prihvataju različitosti.
Ove naučene lekcije se ogledaju u mnogim primerima. Buduća sedmakinja Mija Stević prisetila se tako glasanja u odeljenju o tome kako da se uredi školsko dvorište- od klupa i ljuljaški do sadnje drveća i cveća, u čemu su učestvovali i nastavnici/e i roditelji. „Shvatila sam da je važno slušati druge, poštovati različita mišljenja i raditi zajedno,“ kaže Mija. Vremenom je, dodaje, odgovornost postala deo načina na koji učenici/e gledaju na školu- ne samo završavanje domaćeg zadatka, već i iskrenost, poštovanje i briga o zajedničkom prostoru. „Odgovornost znači da svi zajedno radimo da škola bude bolje mesto,“ objašnjava ona.
Od kada je 2017. godine postala deo obrazovnog programa Saveta Evrope, najpre kao pilot škola, a potom i kao mentorska, OŠ „Veljko Dugošević“ postala je jedno od uporišta demokratske kulture u obrazovanju u Srbiji i otvorila biblioteku Saveta Evrope sa doniranim knjigama. Ali, njen najveći uspeh ipak leži u malim trenucima: učenik/ca koji priznaje grešku umesto da je sakrije, odeljenje koje razrešava nesuglasicu bez svađe, zajednica koja zajedno oblikuje školu.
U Turiji, demokratija više nije apstraktan pojam. Ona je živa, svakodnevna praksa, i počinje u učionici.
Ova inicijativa se sprovodi u okviru projekta „Kvalitetno obrazovanje za sve“ koja je deo zajedničkog programa Evropske unije i Saveta Evrope „Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku“.