"Moj boravak u sigurnoj kući tokom ljeta 2024. godine istinski je promijenio moj život. Početkom te godine izgubio sam svoju samostalnost. Bio sam u okruženju koje me nije podržavalo, i sada, kada gledam retrospektivno, shvatam da sam tražio izlaz. Na jednom panelu čuo sam anonimno pismo žene koja je, u jednom periodu svog života, boravila u sigurnoj kući. Već tada sam se prepoznao u tom pismu i to je bio pokretač koji mi je pomogao da kontaktiram sigurnu kuću."

Ova mlada osoba, koja je pristala govoriti pod uslovom anonimnosti, jedna je od mnogih koji su potražili siguran prostor i psihološku podršku u prvoj Sigurnoj kući za LGBTI osobe u Bosni i Hercegovini, koja danas obilježava svoju prvu godišnjicu.

Sigurna kuća, koju vodi Fondacija Krila Nade, otvorila je svoja vrata u aprilu 2024.godine, nudeći utočište za LGBTI osobe koje se suočavaju sa nasiljem, diskriminacijom i porodičnim odbacivanjem. Tokom protekle godine Sigurna kuća pružila je ne samo fizičku sigurnost već i psihološku i pravnu podršku, stvarajući vitalni prostor za one kojima je potreban. 

Siniša Sajević, direktor Fondacije Krila nade, se osvrnuo na put koji su prošli protekle godine, navodeći nekoliko stvari na koje su ponosni. “Prvo postignuće je prepoznavanje Fondacije Krila nade da realizira jedan takav grant o kreiranju sigurnog prostora za LGBTI osobe” rekao je Siniša i dodao da su mnogi od osoblja do volontera doprinijeli da sigurna kuća postane stvarnost. "Njihovi napori će uvijek biti dio temelja ove Sigurne kuće,” napomenuo je i dodao da su dobili i “neprocjenjivu podršku od predstavnika Vijeća Evrope, koja je često prevazilazila projektni okvir i posao, nudeći empatiju i zajedničku želju da se osigura siguran prostor za LGBTI osobe“.

Prema njegovim riječima, jedan od ključnih uspjeha prve godine sigurne kuće je pozitivan uticaj na njene korisnike/ce, ali i to što je „Bosna i Hercegovina napravila korak naprijed u osiguranju sigurnosti za LGBTI osobe, te napravila korak dalje u odnosu na zemlje regiona u tom pogledu. Ovo je nešto na šta smo zaista ponosni”, rekao je.

Međutim, vođenje prve sigurne kuće za LGBTI osobe u zemlji suočilo se sa izazovima - počevši od poteškoća u pronalaženju prostora za sigurnu kuću. “Prvi izazovi bili su birokratske prirode, gdje smo rješenje pronalazili u komunikaciji sa drugim Sigurnim kućama, od kojih moram izdvojiti U.G. Vive Žene Tuzla i Jasnu Zečević, čija ekspertiza i savjeti  su bili neprocjenjivi. Drugi izazov je pokušaj osiguravanja institucionalne podršku od nadležnih institucija. Ovaj izazov još uvijek pokušavamo riješiti, te se nadamo kako ćemo u narednom periodu imati pozitivne rezultate”.

Osim fizičke zaštite, Sigurna kuća pruža prijeko potrebnu emocionalnu podršku. „Mnoge LGBTI osobe doživljavaju odbacivanje i izolaciju od svoje porodice, prijatelja/ica i zajednica. Sigurna kuća nudi poticajno okruženje u kojem se mogu povezati s drugima koji razumiju njihova iskustva i pružaju empatiju, potvrdu i ohrabrenje, kroz pružanje stručne pomoći. Osobe koja je preživjela neki oblik nasilja počinje sa time da je potrebno kreirati okruženje u kojem se osjeća sigurno i spremno da podijeli svoje iskustvo i počne prerađivati traumu. Iz tog razloga indivdualne potrebe variraju, od pronalaska posla, farmakoterapije i potreba vezanih za medicinsku podršku, do pravnih pitanja koje radimo u suradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom. Cilj nam je da  podržimo korisnike, na što više načina, kako bi vrijeme oporavka i povratka u zajednicu bio što brži” objasnio je Sajević.

Ali, osiguravanje dugoročne sigurnosti za LGBTI osobe zahtijeva multidisciplinarni pristup. “Kreiranje Sigurne kuće je jedan dio slagalice. Promjene koje smo do sada vidjeli prvenstveno se ogledaju u  otvaranju teme sigurnosti za LGBTI osobe kroz medije, razgovor za institucijama, te nevladinim organizacijama. Dok se sigurna kuća bavi posljedicama nasilja, prevencija i podizanje svijesti jednako su važni. Stoga naš rad, pored održivosti Sigurne kuće, mora ići u pravcu razgovora o temama sigurnosti, pokušaju pronalaska izazovnih tačaka i mjesta neslaganja koje trenutno kreiraju tenziju u našem društvu” naglasio je Sajević.

U narednom periodu održivost Sigurne kuće je jedan od osnovnih prioriteta. “Suradnja sa nadležnim institucijama je ključna, uz druge vidove podrške kroz donacije i druge vidove prikupljanja sredstava. Umrežavanje sa nevladinim organizacijama i pojedincima koji rade sa LGBTI zajednicom je od velikog značaja. Kroz regionalnu konfereciju koju je organizovalo Vijeće Evrope uz podršku Evropske unije, povezali smo se sa predstavnicima Sigurnih kuća iz Sjeverne Makedonije i Albanije, čije iskustvo i prijateljstvo nam je od velikog značaja, te smo zajedno radili na izradi projektnih prijedloga te ćemo to činiti i u budućnosti” naveo je.

Godinu dana od svog otvaranja, prva Sigurna kuća za LGBTI osobe u Bosni i Hercegovini predstavlja svjetionik nade, dokazujući da se sigurni prostori mogu stvoriti čak i u izazovnim okruženjima. Posao je daleko od kraja, ali svaki život kojeg dotakne je korak ka inkluzivnijem i prihvatljivijem društvu.

Ova inicijativa je omugućena kroz grant sredstva u okviru projekta “Ka jednakoj, inkluzivnoj i tolerantnoj Bosni i Hercegovini” koji se provodi u okviru zajedničkog programa Evropske unije i Vijeća Evrope "Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku" prepoznajući hitnu potrebu za ovakvim objektom u Bosni i Hercegovini.