Komponenta 1 – alternativne sankcije i rad za opšte dobro i mjere u zajednici (uslovni otpust, rad za opšte dobro i uslovna osuda)

 

Uslovni otpust

Zajedno uz izvršenje drugih sankcija predviđenih zakonima, uslovni otpust predstavlja mjeru koja omogućava efikasniju resocijalizaciju osuđenih osoba u zajednici a njegova upotreba može smanjiti pretrpanost u zatvorima. Uslovni otpust kako se trenutno primjenjuje na državnom, entitetskom i Brčko Distrikt nivou, prvenstveno omogućava raniji otpust zatvorenika kao nagradu za njegovo dobro ponašanje i u mnogim slučajevima predstavlja samo skraćenje kazne bez razmatranja činjenice da je ovaj otpust samo uslovan, te stoga možda obuhvaća i neki rizik. Zatvorenici na uslovnom otpustu nisu predmet nadzora, uz izuzetak saradnje između MUP-a i MP-a u RS. Bez efikasnog nadzora i podrške, zatvorenici na uslovnom otpustu imaju manje šanse za efikasnu resocijalizaciju i rehabilitaciju u društvu a takođe ostaje i rizik po društvo. Uspostavljanje efikasnog nadzora nad uslovno otpuštenim zatvorenicima i njegovo dalje jačanje moglo bi se olakšati ili ojačavanjem saradnje sa MUP-ovima ili uspostavljanjem probacijske službe.

Prethodni rad na neophodnim amandmanima na Krivične zakone i ZIKS-ove treba dodatno utemeljiti u zakonodavstvu i praksi. 

Objavljivanje Poslovnika o radu kojim se reguliše rad Komisija za uslovni otpust u svakoj jurisdikciji u BiH učinilo bi proces aplikacije za uslovni otpust transparentnijim i pružilo bi zaštitu aplikantima da je konačna odluka donesena na dobroj informisanosti. Konsolidacija tehničkih sekretarijata Komisija za uslovni otpust u smislu standardizacije njihove prakse i vještina, kako je predloženo gore pomenutim amandmanima, osiguralo bi lakšu koordinaciju ulaznih informacija od različitih ključnih faktora u procesu donošenja odluka od strane Komisija za uslovni otpust.  

Ove dvije inicijative, zajedno sa poboljšanim kanalima razmjene informacija koje su dostupne raznim ključnim akterima u različitim fazama procesa uslovnog otpusta, koje bi trebale osmisliti i pilotirati tehnički sekretarijati, kreatori politike trebaju dogovoriti unaprijed. Cilj ovog projekta je olakšati postizanje ovog dogovora. To će, zauzvrat, dovesti do transparentnijeg procesa donošenja odluka u šemi uslovnog otpusta, bolje koordinacije i standardizacije prakse u različitim BiH jurisdikcijama. Uslovni otpust neće više predstavljati samo skraćenje kazne nego će ispuniti svoju penološku svrhu fazne i postepene resocijalizacije zatvorenika nazad u društvo, njihovu reintegraciju i konačno, pomoći će im da žive život poštivajući zakon.

Rad za opše dobro     

Glavna svrha rada za opšte dobro je omogućiti počiniteljima krivičnih djela da ostanu u zajednici i odsluže svoju kaznu koja podrazumijeva neka ograničenja slobode kroz nametanje uslova i/ili obaveza, čime se doprinosi njihovoj boljoj i bržoj resocijalizaciji. Razmatranje koje postaje sve uticajnije u drugim evropskim jurisdikcijama je da rad za opšte dobro treba biti viđen očima članova zajednice kao da ima stvarnu vrijednost za zajednicu. Takođe je poznat i kao "vraćanje duga zajednici". Vezano za ovu osnovnu ideju, i sa namjerom da se radu za opšte dobro da kredibilitet javnosti, su i ideje po kojima ove sankcije trebaju biti vidljive i oštre. Na pr. parkove trebaju uređivati osuđeni na rad za opšte dobro i javnost treba obavijestiti da su poboljšanja u njihovoj okolini rezultat rada za opšte dobro.

Različite odredbe u tri Krivična zakona u BiH zahtijevaju uspostavljanje efikasnog koordinativnog mehanizma između kreatora politike na različitim nivoima koji bi osigurao usklađivanje zakonodavnog okvira i prakse. U svakodnevnom životu, ovo usklađivanje zakonodavnog okvira i prakse bi omogućilo počiniteljima krivičnih djela da rade za dobrobit svojih zajednica u svim BiH jurisdikcijama, bez obzira na njihovo prebivalište. Takođe bi značilo da svi nadležni sudski organi u BiH mogu izreći mjeru rada za opšte dobro predviđenu zakonodavstvom za određene vrste krivičnih djela te da bi svi počinitelji krivičnih djela uživali isti tretman i usklađene kaznene politike. Prema trenutnoj situaciji, počinitelji krivičnih djela osuđeni za manja krivična djela u  Republici Srpskoj nemaju mogućnost rada za opšte dobro kako imaju u FBiH.  

Preporuke koje su proizašle iz Zajedničkog projekta EU/VE "Efikasno upravljanje zatvorima u BiH", jasno su naznačile potrebu za većom upotrebom alternativnih sankcija u poređenju sa zatvorskim kaznama.

Veća i ciljana upotreba rada za opšte dobro, u kombinaciji sa uslovnim otpustom, takođe doprinosi smanjenju pretrpanosti uz zatvorima i doprinosi smanjenju stope kriminala u zajednici. Još jedan argument u korist veće upotrebe rada za opšte dobro bile bi značajne uštede koje se očekuju dugoročno. U tom smislu, bilo bi korisno pripremiti jasnu uporednu analizu i detaljan prikaz ušteda u određenom periodu ili iskoristiti dokaze u tom smislu iz drugih jurisdikcija. Analiza bi mogla obuhvatiti studiju slučaja jednog počinitelja krivičnog djela i troškove nastale njegovim služenjem zatvorske kazne i rada za opšte dobro na slobodi.

Obavezna saradnja između javnih komunalnih preduzeća i organa vlasti koje implementiraju ovu sankciju (ministarstva pravde u slučaju BiH ali u mnogim drugim zemljama organ vlasti koji implementira ovu sankciju je probacijska služba) u implementaciji rada za opšte dobro bila bi nadopunjena statutarnim okvirom za ugovorne odnose između organa vlasti koji implementira i potencijalnog privatnog poslodavca ili poslodavca iz trećeg sektora (agencije koje obezbjeđuju radno mjesto za počinitelje krivičnih djela kojima je izrečena sankcija rada za opšte dobro).

Vijeće Evrope i dalje je posvećeno promociji usklađenosti sa preporukama Komiteta ministara, posebno Rec(92) 16 o Evropskim pravilima o sankcijama i mjerama u zajednici i Rec (2000) 22 o unapređenju implementacije (Rec (92) 16). Obje preporuke navode neophodnost interakcije sa medijima i javnosti kako bi se istakla činjenica da se  negativni efekti boravka u zatvoru mogu smanjiti većom upotrebom sankcija i mjera u zajednici. Uobičajene zabrinutosti koje navodi javnost prilikom promocije rada za opšte dobro kao što su nedostatak infrastrukture u zajednici, budžetska ograničenja, te manje kontakata između vladinih agencija i institucija koje se bave sankcijama u zajednici mogu se riješiti dobrom praksom kojom se mijenjaju stavovi izvan agencija, mobilizuju finansijski resursi i radi umrežavanje. U nekim slučajevima, ovo su samo preliminarni dogovori ali postizanje napretka u današnjim okolnostima dolazi samo korak po korak.  

  • Ovaj projekat se naslanja na specifične preporuke pomenutog ZP-a koje se odnose na ovu projektnu komponentu. Preporuke potcrtavaju sljedeće potrebe:
  • Dopune Krivičnog zakona RS kako bi se uskladile odredbe u entitetskim i državnom zakonu i podzakonima u ovoj oblasti;
  • Jasnije definisanje alternativne sankcije rada za opšte dobro kroz prateće propise ili usvajanjem posebnog zakona;
  • Propisivanje i definisanje nadzora nad izvršenjem rada za opšte dobro; i

Stvaranje liste pravnih subjekata koji rade u javnom interesu u kojima bi se mogao izvršavati rad za opšte dobro.

Sve gore predloženo može se dopuniti i testirati u praksi radi samoodrživosti kroz pilot projekat osmišljen i implementiran u jurisdikcijama koje su u potpunosti ispunile sve potrebne preduslove izrađujući regulatorni okvir i uspostavljajući neophodne uslove za izvršavanje rada za opšte dobro.

Uslovna kazna (osuda)

Prison doors photoIdeja iza uslovne osude je da se postigne svrha kažnjavanja bez stvarnog izvršenja kazne. Ovo je sankcija nerepresivnog karaktera; njena svrha je postignuta uklanjanjem okolnosti koje su dovele do počinjenja krivičnog djela kako bi se spriječilo ponovno činjenje krivičnog djela.

Uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom nije sankcija neovisna o uslovnoj kazni. Isti uslovi moraju biti ispunjeni za oboje kako bi se izreklo, i kazna i osuda. Namijenjena je za počinitelje krivičnih djela čije lične okolnosti navode na ponovno činjenje krivičnog djela, koji trebaju posebnu pomoć i nadzor kako bi se postigla svrha kažnjavanja. Izvršenje bilo koje mjere koju izrekne sud u pogledu okolnosti koje su dovele do činjenja krivičnog djela, je pod stalnim nadzorom posebnog tijela od kojeg se zahtijeva izvještavanje prema sudu o rezultatima izvršenja.

Zakoni krivične oblasti u BiH stavljaju uslovnu osudu u gotovu isključivu nadležnost sudskih organa. Prema odredbama Krivičnih zakona u BiH, sud izriče kaznu ali zadržava njeno izvršenje sve dok počinitelj ne počini novo krivično djelo tokom propisanog vremenskog perioda. Onda kada protekne taj period bez incidenata, kazna se ukida. Ako, međutim, počinitelj počini novo krivično djelo, sud ima pravo opozvati uslovnu osudu i poslati počinitelja na odsluženje zatvorske kazne. ZIKS-ovi u BiH, na manje ili više usklađen način, regulišu izvršenje uslovne osude sa zaštitnim nadzorom.  

Svrha nadzora je pružiti pomoć, brigu, nadzor i zaštitu čime se pomaže počiniteljima da se resocijaliziraju u zajednici i da se u njoj ponovno osjećaju ugodno. Mjera nadzora, prema  ZIKS-u, trebala bi biti izvršavana u opštinskim organima socijalne zaštite koja ima jurisdikciju u mjestu boravišta ili prebivališta počinitelja. Praksa koju je uspostavio ZIKS Republike Srpske po kojoj opštinski organ socijalne zaštite sačinjava akcioni plan ili plan rada za pojedinačnog počinitelja dok je pod nadzorom trebala bi se uzeti u obzir i uvesti u druge zakone ili propise na različitim nivoima.

Stepen izricanja uslovne osude je relativno visok u BiH (skoro 40-60% svih sankcija koje izriču opstinski sudovi). Sa uslovnom osudom uz zaštitni nadzor, situacija se značajno razlikuje. Izriče se veoma rijetko, a jedan od glavnih razloga je nemogućnost vlade da implementira odgovarajući zaštitni nadzor.

Stoga se predlaže da se okupi širi krug kreatora politike sa različitih nivoa vlasti kako bi prodiskutovali i dogovorili se o praktički provedivim rješenjima kako bi se organizovao zaštitni nadzor za osobe kojima je izrečena uslovna osuda. Ovaj forum bi trebao proizvesti dogovor o zajedničkom i usklađenom zakonskom okviru sa jasno identifikovanim ključnim faktorima u implementaciji ove šeme. Zakonski okvir trebalo bi izraditi u okviru projekta i on čini dobru osnovu za dalje unapređenje operativnih  procedura. Operativne procedure izrađene u okviru projekta trebale bi biti konačni preduslov za povećanu upotrebu uslovne osude.