Sofija Blagojević je sa samo 17 godina postala prava herojka u očima nastavnika/ca, i drugog, nenastavnog kadra. Njena posvećenost inkluziji i borbi protiv diskriminacije nije samo rezultirala tim priznanjem koje je dobila, već i inspirisala njene vršnjake/inje. „Bila sam počastvovana što se moje ime našlo među mnogim izuzetnim ženama u ovoj zemlji“, priznaje Sofija. „To priznanje mi je zaista ulepšalo dan i ohrabrilo da sebe posmatram kao nekoga ko može da inspiriše druge i doprinese nekoj promeni u društvu," dodala je.
Dok su njeni vršnjaci uživali u bezbrižnom letnjem raspustu, Sofija je izabrala nešto drugačiji put. Vođena strašću za ravnopravnošću, svoj raspust je provela učeći da obučava prosvetne radnike/ce za bolje razumevanje i smanjenje predrasuda- sve to u okviru zajedničkih napora Poverenika za zaštitu ravnopravnosti u Srbiji i projekta „Borba protiv diskriminacije i promocija različitosti u Srbiji“ koji se sprovodi u okviru zajedničkog programa Evropske unije i Saveta Evrope „Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku“.
„Motivisala me je velika želja da otvorim oči nastavnom i vannastavnom osoblju ka nekim novim metodama koje pomažu deci da osveste uticaj nasilja i diskriminacije na društvo“, objašnjava ona. „Želela sam da nekome bar malo zagolicam um o tome kako oni mogu da doprinesu diskriminaciji i kako to mogu umanjiti," rekla je. Njena posvećenost ravnopravnosti, posebno za žene i manjinske grupe, podstiče njene napore da stvori inkluzivniji svet.
U svojoj ulozi vršnjačke edukatorke, Sofija sebe vidi kao potencijalni uzor za svoje drugare/ice iz razreda, nekoga ko zastupa stavove protiv diskriminacije ali i dokaz da mladi mogu imati uticaj, i da se njihov glas čuje. „Mislim da moji vršnjaci mnogo lakše prihvataju pokušaj podizanja svesti ako dolazi od strane nekog “njihovog”, kaže ona. Njena sposobnost da se poveže sa drugim mladim ljudima čini je snažnom zagovornicom promena u svojoj školskoj zajednici.
Za one koji nisu sigurni kako da započnu sopstveni put u promovisanju inkluzije i borbi protiv diskriminacije, Sofija nudi poruku nade i istrajnosti. „Nikada ne odustaj“, savetuje ona. „Koliko god zvučalo izlizano, nada je neophodna i samo pomoću osoba koje su spremne da preduzmu nešto i bore se protiv diskriminacije, zapravo možemo napraviti promenu“, rekla je ona i dodala da mladi ljudi treba da se priključe inicijativama koje su spremne da ih saslušaju i tako osiguraju da se njihov glas čuje.
Sofijina priča je podsetnik za sve nas da mladi ljudi imaju potencijal da pokrenu značajne promene u društvu. Njeni napori ka inkluzivnijem okruženju u školama su važan korak za budućnost u kojoj se svako oseća prihvaćeno i vrednovano.